Kako je suhozid uvršten u popis UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine

UMAG - Suhozid je građevina od prirodnog kamena bez korištenja morta. Postoje razne svrhe gradnje suhozida: kao zid, kao ograda oranice ili pašnjaka (u južnoj Europi, Hrvatskoj, Irskoj, i Švicarskoj i u Austriji), nazivana još i kao gromača i mocira, u gradnji bunara, u gradnji puteva (Premužićeva staza). Suhozidi pružaju vrijedna utočišta za razne biljke i životinje, npr. guštere, žabe, pčele i razne rijetke kukce. Srpnja 2013. nakon dugih godina dilema o tome kako zakonski zaštititi suhozid, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prihvatilo je modalitet zaštite suhozida kroz zaštitu same tehnike gradnje kao nematerijalnog kulturnog dobra. Time je vještina zidanja "u suho" zaštićena na nacionalnoj razini rješenjem o preventivnoj zaštiti čije je trajanje 3 godine, a Udruga Dragodid odigrala je savjetodavnu logu. Nakon trogodišnjeg perioda preventivne zaštite umijeće je suhozidne gradnje u prosincu 2016. godine dobilo i trajnu zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro RH. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske donijelo je odluku kojom se umijeće suhozidne gradnje proglašava nematerijalnim kulturnim dobrom. te je uvršteno u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Na sastanku stručnjaka na temu "Tehnika gradnje „u suho“" kao element nematerijalne kulturne baštine, krenulo se s izradom zajedničke kandidature zemalja gdje postoji ta tradicijska gradnja, iz Cipra, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Španjolske i Švicarske a radi upisa na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalnih dobara čovječanstva. Suhozid je 29. studenog 2018. godine stavljen na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. /Izvor: wikipedija /

Zidanje kamenih zidova trenutno je glavna djelatnost Texo j.d.o.o. iz Umaga

Nakon gotovo dvije godine rada, tvrtka Texo iz Umaga profilirala se u opsegu svojih registriranih djelatnosti. Najuspješniji smo do sada bili u segmentu zidanja zidova od prirodnog kamena, posebice stil suhozida. Zahvaljujući povjerenju investitora tvrtka je uspješno dovršila izgradnju zida zavidne veličine. Posao je odradio vlasnik tvrtke samostalno čime je tvrtki osigurao prihode za nesmetan rad u sljedećem polugodištu. Uskoro očekujemo i nove narudžbe za slične poslove. Osim ovih poslova odradili smo i više radova betoniranja, temelja i parkirališta, te jednu kompletnu adaptaciju stana. Texo i dalje traži jednog svestranog djelatnika u puno radno vrijeme ili osobu koja je spremna učiti i razvijati se u području građenja. 

Texo j.d.o.o. Umag zapošljava građevinske radnike

Tvrtka Texo j.d.o.o. Umag objavila je natječaj za građevinske radnike/radnice na pozicijama zidar, tesar, pomoćni građevinski radnik i slično, a radi proširenja poslova na području sjeverozapadne Istre. Radi se o novim radnim mjestima. Texo j.d.o.o. ima sjedište u Umagu i većinu poslova obavlja na području Grada Umaga i šire okolice. Za sada ima jednog stalno zaposlenog i proširuje svoj tim građevinaraca. Poželjno je radno iskustvo u području građevine i to posebno osnovno znanje na poslovima zidar, tesar, armirač, kamenar, keramičar, ličilac ili kombinacija svega po malo. Dakle traže se svestrane osobe sa širokim osnovnim znanjem i iskustvom. Rado ćemo primiti i potpuno neiskusne radnike koji žele svojim radom aktivno pridonijeti razvoju tvrtke i sebe osobno. Tvrtka će od početka stimulativno nagraditi zalaganje članova svoga novog tima. Očekujemo da se prijave osobe koje imaju boravak ili prebivalište na području Umaga ili bliže okolice jer tvrtka za sada nema osigurane smještajne kapacitete. Sve upite zainteresirani mogu postaviti na broj mobitela vlasnika tvrtke Nenada Šantalab, 092 2600 700. 

Poslovi konzervacije na arheološkom lokalitetu

foto: šantalab n.
UMAG - Po prvi puta tvrtki Texo j.d.o.o. Umag ukazano je povjerenje pri poslovima konzervacije na arheološkom lokalitetu. Posao smo odradili za tvrtku Čeh - gradnja d.o.o. iz Potpićana na arheološkom lokalitetu Sipar kod Umaga. Arheološki lokalitet Sipar smješten je na sjeverozapadnom dijelu hrvatske Istre na oko 4 kilometara zračne linije sjeverno od grada Umaga i nalazi se na malom poluotoku koji s kopnom spaja sprud dužine osamdesetak metara. Za vrijeme plime more se diže iznad razine spruda pa poluotok postaje otok. Porast razine mora od vremena nastanka i egzistiranja Sipra doveo je do toga da se dio tadašnjeg poluotoka danas nalazi pod morem pa je točnu rasprostranjenost lokaliteta nemoguće utvrditi bez ciljano provedenog istraživanja poluotoka, podmorja i kopnene okoline. U sačuvanim pisanim dokumentima Sipar se prvi put, uz ostale istarske priobalne gradove (civitates), spominje kao Sapparis, odnosno Siparis u Kozmografiji Anonimnog Ravenjanina. 

foto: šantalab n.
Poslije se u pisanim dokumentima prepoznaje kao urbs Sipiares, kako ga naziva Ivan Đakon krajem 10. i početkom 11. stoljeća kada nabraja istarske gradove koje su razorili Neretvani 876. godine. Prema nepisanim izvorima, nakon toga razaranja, premda su se tijekom srednjega vijeka na lokalitetu događale nove gradnje, Sipar se nikada više nije u potpunosti obnovio. Zbog svojega specifičnog mikrogeografskog položaja lokalitet Sipar je za ekstremno jakih južnih vjetrova, koji su česta pojava u ovom dijelu Jadrana, izrazito izložen razornom djelovanju mora. Arheološkim istraživanjima utvrđeno je kako je kao vezivo u gradnji korištena vapnena žbuka crvenkastog tona s primjesama morskih kamenčića, cigle i morskih životinja (sitnih puževa i školjki). U tom duhu pokušali smo izraditi i žbuku kojom je od naše strane izvršena djelomična konzervacija i popravak devastiranih zidova što nam je povjerila Branka Milošević Zakić iz Muzeja hrvatskih areoloških spomenika koja vodi povremena istraživanja od 2013. godine. Na osnovi pronađenih pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza egzistiranje Sipra kao naseobine, bilo gospodarske, stambene ili kombinirane, moglo bi se smjestiti u razdoblje od najkasnije 1. stoljeća prije Krista do kraja 9. stoljeća poslije Krista, kada ga razaraju Neretvani. 

foto: šantalab n.
Koliko je poznato, najstarija dosad otkrivena struktura na Sipru je objekt s pilonima smješten uz južnu stranu središnjega dijela siparskog poluotoka. On bi mogao biti ujedno i najstarija nam poznata funkcija Sipra, poluotoka s organiziranim pristaništem s lukobranom i svjetionikom. S obzirom na to da se u neposrednoj blizini Sipra nalaze dvije poznate nam rimske vile, jedna u Zambratiji i druga u Katoru, postojanje ovakvog, organiziranog, pristaništa logistički je opravdano. ( n.š. korišten izvor informacija Stručni rad:Starohrvatska prosvjeta III. serija – svezak/vol. 46/2019 Branka Milošević Zakić )