Poslovi konzervacije na arheološkom lokalitetu

foto: šantalab n.

UMAG - Po prvi puta tvrtki Texo j.d.o.o. Umag ukazano je povjerenje pri poslovima konzervacije na arheološkom lokalitetu. Posao smo odradili za tvrtku Čeh - gradnja d.o.o. iz Potpićana na arheološkom lokalitetu Sipar kod Umaga. Arheološki lokalitet Sipar smješten je na sjeverozapadnom dijelu hrvatske Istre na oko 4 kilometara zračne linije sjeverno od grada Umaga i nalazi se na malom poluotoku koji s kopnom spaja sprud dužine osamdesetak metara. Za vrijeme plime more se diže iznad razine spruda pa poluotok postaje otok. Porast razine mora od vremena nastanka i egzistiranja Sipra doveo je do toga da se dio tadašnjeg poluotoka danas nalazi pod morem pa je točnu rasprostranjenost lokaliteta nemoguće utvrditi bez ciljano provedenog istraživanja poluotoka, podmorja i kopnene okoline. U sačuvanim pisanim dokumentima Sipar se prvi put, uz ostale istarske priobalne gradove (civitates), spominje kao Sapparis, odnosno Siparis u Kozmografiji Anonimnog Ravenjanina. 

foto: šantalab n.

Poslije se u pisanim dokumentima prepoznaje kao urbs Sipiares, kako ga naziva Ivan Đakon krajem 10. i početkom 11. stoljeća kada nabraja istarske gradove koje su razorili Neretvani 876. godine. Prema nepisanim izvorima, nakon toga razaranja, premda su se tijekom srednjega vijeka na lokalitetu događale nove gradnje, Sipar se nikada više nije u potpunosti obnovio. Zbog svojega specifičnog mikrogeografskog položaja lokalitet Sipar je za ekstremno jakih južnih vjetrova, koji su česta pojava u ovom dijelu Jadrana, izrazito izložen razornom djelovanju mora. Arheološkim istraživanjima utvrđeno je kako je kao vezivo u gradnji korištena vapnena žbuka crvenkastog tona s primjesama morskih kamenčića, cigle i morskih životinja (sitnih puževa i školjki). U tom duhu pokušali smo izraditi i žbuku kojom je od naše strane izvršena djelomična konzervacija i popravak devastiranih zidova što nam je povjerila Branka Milošević Zakić iz Muzeja hrvatskih areoloških spomenika koja vodi povremena istraživanja od 2013. godine. Na osnovi pronađenih pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza egzistiranje Sipra kao naseobine, bilo gospodarske, stambene ili kombinirane, moglo bi se smjestiti u razdoblje od najkasnije 1. stoljeća prije Krista do kraja 9. stoljeća poslije Krista, kada ga razaraju Neretvani. 

foto: šantalab n.

Koliko je poznato, najstarija dosad otkrivena struktura na Sipru je objekt s pilonima smješten uz južnu stranu središnjega dijela siparskog poluotoka. On bi mogao biti ujedno i najstarija nam poznata funkcija Sipra, poluotoka s organiziranim pristaništem s lukobranom i svjetionikom. S obzirom na to da se u neposrednoj blizini Sipra nalaze dvije poznate nam rimske vile, jedna u Zambratiji i druga u Katoru, postojanje ovakvog, organiziranog, pristaništa logistički je opravdano. ( n.š. korišten izvor informacija Stručni rad:Starohrvatska prosvjeta III. serija – svezak/vol. 46/2019 Branka Milošević Zakić )