TEXO
j.d.o.o. – Svjesnost o nužnosti očuvanja energije kao jednom od temeljnih
zahtjeva za građevinu sve prisutna je kod današnjih investitora pa se mnogi
odlučuju za postavljanje termo fasade na svoje već izgrađene objekta iz
prošlosti. Kod novih gradnji svaki projektni ured toplinsku izolaciju računa
putem posebnih programa i bez toga se ne može završiti projekt i dobiti
građevinska dozvola. Današnji standardi u odnosu na staru gradnju otišli su
daleko u smislu potrošnje energije za grijanje i hlađenje i njihove što manje
gubitke. Nepotrebno je i spominjati koliko bi debeli zidovi trebali biti po
novim standardima da bi zadovoljavali toplinsku izolaciju o kojoj govorimo
danas. Te se debljine kreću od 40-tak centimetara kod gradnje crnogoricom do
čak 9 metara ako bi se radilo betonom. Danas se zna kako nisu svi materijali
jednaki u smislu toplinske vodljivosti. Manje gubitke imaju porozniji
materijali, materijali manje gustoće. Često je pitanje klijenata koji grade ili
koji idu u energetsku obnovu, koja je izolacija najbolja i koja je debljina
izolacije potrebna? Odgovori variraju od slučaja do slučaja, ovise o podneblju,
cijeni, a i veličini zahvata. Ovise također o osnovnom materijalu od kojeg je
kuća građena. Za vanjske zidove najčešće se koriste stiropor (EPS) i mineralna
vuna, no brojni su drugi materijali u upotrebi za ostale elemente kuće. Algoritmi
za izračun su dosta složeni i nose brojne parametre od oblika zgrade,
ventilacije, dozvoljenih gubitaka. Govoreći ipak o nekim potrebnim minimumima,
može se reći da je generalno 12 cm na kontinentu i 8 cm u Dalmaciji i
primorskoj Hrvatskoj razina ispod koje se uglavnom više ne prolazi. Zahtjevi za
debljinom izolacije u kontinentalnoj Hrvatskoj, kao što vidimo za 50 % su veći
nego primjerice u Dalmaciji. Očekuje se kako će za koju godinu ti zahtjevi vjerojatno
biti još i veći tako da je zgodno spomenuti da je trenutno najveća dopuštena
vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U, za kontinentalnu Hrvatsku = 0,30
[W/(m2·K)], te za primorsku Hrvatsku = 0,45 [W/(m2·K)]. Debljina izolacije uvijek
se računa u odnosu na toplinsku vodljivost materijala λ [W/(m·K)]. Što je
koeficijent manji, to je materijal bolji izolator.